Afrička hrana Okusa doma osvojila Rijeku

Blog_11165230_776280245822952_7162397773795182657_n

Kolektiv Okus doma jučer navečer predstavio je svoja jela, pripremljena suradnji s kolektivom Food not bombs, kuharicu i buduće planove mnogobrojnoj publici u riječkom Palachu. Emina Bužinkić ukratko je predstavila projekt te su zatim članovi kolektiva Rabah Bechiche, Sadou Diagne i David Ajobi opisali jela koja su za tu večer pripremili: cous cous na alžirski način, crvena riža na senegalski način, te joloff riža prema nigerijskom receptu s domaćim dodatkom blitve.

Publika je bila oduševljena i hranom i predstavljenim projektom.

„Okus doma donosi odličan koncept i dobro smišljenu ideju. Večerašnja hrana i izložba kroz jednu ugodnu prezentaciju zapravo pričaju neugodnu priču. Iako bi hrana trebala spajati, kroz razne društveno-ekonomske destabilizirajuće kontekste, ona nas često i razdvaja. Bivše kolonijalne zemlje iz kojih ta hrana dolazi iskorištavaju se od strane Zapada, nekada kroz otvorenu, a danas kroz prikrivene vrste nove eksploatacije. Nesigurnosti u takvim zemljama danas itekako pogoduju Zapadu, čije korporacije tamo ubiru profit, dok obični ljudi umiru ili dolaze na Zapad i postaju azilanti. Ova kampanja je način podizanja svijesti oko problema s kojima se izbjeglice suočavaju u svojim zemljama, no i u Hrvatskoj i Europi, gdje pitanje integracije (p)ostaje goruće pitanje. Ova kampanja povećava svijest oko toga što je za nas zapravo hrana, budući da postajemo svjesniji da nam namirnice na tanjurima dolaze od svugdje, te jela koja jedemo svaki dan na tanjuru sve više i više pričaju jednu policentričnu, a ne monocentričnu priču“, dao je svoj zanimljivi osvrt Antonio Kiselić.  

„Za Okus doma sam čuo tek večeras, no odmah mogu zaključiti da je to hvalevrijedan projekt te je potrebno i više takvih. U zadnje vrijeme je pitanje tražitelja azila postalo vrlo aktualno, no mnogi ga i dalje pokušavaju marginalizirati nauštrb nekih drugih problematika. Smatram da se vrijednost države reflektira u njenom odnosu prema onima marginaliziranima; a ne onima s različitim društvenim privilegijama, te je zato ovaj projekt dobar podsjetnik da smo svi mi ljudi i svi mi jedemo. Kažu da ljubav dolazi kroz želudac, te je možda upravo to pouka današnjeg događaja. Također mi je zanimljivo istaknuti kako u ovom projektu sudjeluju ljudi koji su puno izgubili, a pokazuju više inicijative od nekih naših ljudi koji imaju mnogo više, no stalno se žale“, izjavio je Zoltan Lečei.

Dvije prijateljice, Marija Šepac i Maša Cek, također su se pridružile pohvalama. „Lijepo je što ovakvi projekti postoje, budući da putem njih možeš puno naučiti o tuđim kulturama, tradicijama, jelima; kao i o tome kako pomoći onima kojima je to potrebno. Hrana večeras je fenomenalna“, rekla je Marija. „Ovo je odlična prilika za mogućnost zapošljavanja izbjeglica, te vam želim puno sreće u pokretanju cateringa, koji će imati sjajnu hranu i kuhare“, nadodala je Maša.

Ovo je sjajna inicijativa te je hrana večeras fantastična. Već sam skupila sve recepte večerašnjih jela, te uzela kuharicu. Važno je raditi na otvaranju svih vrsta granica, a ne pridonositi daljnjem ograničavanju“, zaključila je na kraju Marinella Matejčić.  

Osim izložbe Okusa doma u Rijeci, danas je održana tribina Isusovačke službe za izbjeglice "Ovo je tek početak novog života." Useljenje u stan - prvi korak integracije, u knjižnici Bogdana Ogrizovića, te tribina za studente "Psihološka podrška za izbjeglice - predavanje za pomagače i prevoditelje", u organizaciji Društva za psihološku pomoć na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

U četvrtak nam je u rasporedu razgovor sa sarajevsko - pariškim fotografom  Milomirom Kovačevićem „Strašnim“ Slika doma u organizaciji Centra za mirovne studije od 18h u prostoru Medijateke Francuskog instituta u Zagrebu.